Energetski sektor: Izgledi i mogućnosti u našem najnovijem Podcastu

Nedavna energetska kriza je istakla zavisnost naših ekonomija od energetskih resursa. Sa fosilnim gorivima koja postaju sve manje dostupna i neophodnim prelaskom na dekarbonizovanije alternative, ne bi li sutrašnja energija mogla postati skuplja i manje sigurna u dostupnosti? Odabrani odlomci iz nove epizode Cofaceovog podkasta Trade Talk, sa našim glavnim ekonomistom Jean-Christophe Caffetom i Marc-Antoine Eil-Mazzega, direktorom Centra za energiju i klimu u IFRI-ju.

Rat u Ukrajini je uticao na tržište energije, posebno na snabdevanje gasom. Kakvu analizu možemo napraviti o zimi koju smo upravo imali?

 

Žan-Kristof Kafe: Rizik od prekida snabdevanja prirodnim gasom u Evropi bio je veoma stvaran. To se, međutim, nije dogodilo iz više razloga, među kojima su i nenormalno visoke temperature u jesen i zimu, koje su nam omogućile da uštedimo oko 20 milijardi m3 prirodnog gasa u Evropi.

 

Drugi razlog je povećanje efikasnosti koje su postigla domaćinstva i smanjenje proizvodnje uočeno u energetski intenzivnim proizvodnim sektorima. Konačno, kineska politika nulte kovida omogućila je Evropi da obezbedi snabdevanje tečnim prirodnim gasom (LNG). Kao rezultat toga, sada imamo velike zalihe prirodnog gasa u Evropi, što je dobro za predstojeću zimu.

 

Što se tiče tečnog prirodnog gasa (LNG), da li je od krize došlo do strateških promena u pogledu snabdevanja i/ili izgradnje infrastrukture?

Marc-Antoine Eil-Mazzega: Istorijski gledano, tokovi gasa u Evropu bili su uglavnom gasovodima iz Rusije, na osi Istok-Zapad. Sada kada su ti tokovi ruskog gasovoda u velikoj meri prekinuti, za samo nekoliko meseci smo prešli na sistem Zapad-Istok. Ovo je veliki preokret bez presedana!

Učesnici u sistemima za prenos gasa primenili su tehničke mere potrebne za preokretanje tokova, na primer, da bi se omogućilo prolaz gasa iz Francuske u Nemačku. Nemačka, najveće evropsko tržište gasa, nije imala infrastrukturu za uvoz LNG, zbog privilegovanog odnosa sa Rusijom. Ovo se dramatično promenilo: u hitnom slučaju, nemačka vlada je naredila zakup raznih plutajućih postrojenja za regasifikaciju, koja su postavljena u rekordnom roku, omogućavajući Nemačkoj da uvozi velike količine tečnog prirodnog gasa i pristupi tržištu LNG širom sveta.

Energy sector - Podcast Trade Talk

Potrošeno vreme 00:00

Ukupno vreme 10:54

Da li ponovno otvaranje kineske ekonomije i geopolitičko približavanje Kine i Rusije predstavljaju kratkoročnu pretnju za snabdevanje gasom?

Žan-Kristof Kafe: Rusija ne može da preusmeri sav svoj prirodni gas u Kinu. Rusija stoga mora da šalje svoj gas negde drugde. Kineska potražnja je jedno od glavnih pitanja koja imamo u vezi sa 2024: ona je praktično nestala, ali se naglo smanjila prošle godine. Ublažavanje sanitarnih ograničenja u Kini otvara put oživljavanju kineske ekonomije. Ovo je pravac u kojem Coface predviđa, što sugeriše ubrzanje uvoza kineskog LNG-a, koji je već 15% na godišnjem nivou. Daleko je to od straha od prekida tokova snabdevanja u Evropi... a, na prvi pogled, ne bi trebalo da bude!

S druge strane, nemamo kontrolu nad tim šta bi se moglo desiti u pogledu snabdevanja, jer uvek može doći do poremećaja u postrojenjima za tečenje. Ako bi došlo do fizičkih poremećaja, trpele bi zemlje u usponu, kao 2022. godine, kada nisu bile u stanju da pariraju cenama na međunarodnim tržištima prirodnog gasa.

 

Mnogo se pričalo o gasu, ali u energetskoj i finansijskoj krizi poslednjih decenija fokus je bio na nafti. Kako je ovo tržište danas?

Jean-Christophe Caffet: Ostaje strukturalno tesna, zbog nedovoljnog ulaganja u proteklih deset godina i odsustva bilo kakvog porasta proizvodnje nafte iz škriljaca u SAD. Različite prognoze ukazuju na ponovnu napetost u drugoj polovini 2023. godine, sa tržištem u situaciji nedovoljne ponude. Uz mogući oporavak cena nafte iznad sadašnjih nivoa (oko 75 dolara po barelu za Brent), ovo bi moglo ponovo da postane inflaciono od leta nadalje.

Marc-Antoine Eil-Mazzega: Bez sumnje smo bili uznemireni zatvaranjem kineske ekonomije i tenzijama u lancima vrednosti, koje su usporile ovaj porast potražnje. Ali to će se ponoviti! Proizvodnja i investicije će biti u nedostatku, a alternative za smanjenje potražnje za naftom se ne koriste dovoljno brzo. Dakle, pred nama je pravi izazov! Štaviše, politički su Saudijska Arabija i Rusija, saveznice u okviru OPEK+, odlučile da će relativno visoka cena nafte pomoći u podršci njihovim ekonomijama. U Evropi potražnja opada jer imamo vozila visokih performansi i koristimo električna vozila. Ostatak sveta je, međutim, još uvek daleko, posebno zemlje u usponu, čije nacionalne valute depresiraju u odnosu na dolar, i za koje je težina nafte u njihovom platnom bilansu i privredama dominantna.

 

Energija je glavna komponenta inflacije: da li treba očekivati trajnu inflaciju?

Jean-Christophe Caffet: Demografija, usporavanje povećanja produktivnosti, reorganizacija lanaca vrijednosti: postoji mnogo razloga za vjerovanje da će inflacija sigurno biti održiva. Cene energije će rasti u narednih nekoliko godina zbog nedovoljnog ulaganja u današnje izvore energije, naftu i gas. Takođe se suočavamo sa izazovom ulaganja u energije budućnosti: zelenu i dekarbonizovanu energiju. Ovo predstavlja kolosalan iznos ulaganja (između 3 i 4 triliona svake godine) za postizanje cilja Net Zero 2050. Energija će stoga biti vektor inflacije za globalnu ekonomiju u godinama koje dolaze.

 

Pitanje snabdevanja energijom očigledno uključuje pitanja nacionalnog suvereniteta i ekonomske održivosti. Koje zemlje imaju najviše straha po ovim pitanjima?

Žan Kristof Kafe: Uglavnom zemlje u razvoju, pre svega one sa malo ili nimalo energetskih resursa, ali i zemlje koje u velikoj meri zavise od uvoznih kapaciteta i fleksibilnosti, koje se mogu preusmeriti. Među zemljama u razvoju postoje one sa kombinacijom poteškoća: u pogledu raspolaganja resursima, makroekonomske neravnoteže u najširem smislu, eksterne neravnoteže, slabe valute i niske rezerve finansijskih resursa, posebno deviznih rezervi. Postoje zemlje u ovoj situaciji na svim kontinentima, posebno u Africi i Južnoj Aziji.

Marc-Antoine Eil-Mazzega: U Evropi otkrivamo nove ranjivosti povezane sa niskougljeničnim tehnologijama, industrijskim lancima vrednosti i činjenicom da ovim pitanjima nismo obraćali dovoljno pažnje poslednjih godina. Mnogi drugi igrači su otišli ​​mnogo dalje i zauzeli dominantne pozicije, kao što je Kina u rudarstvu, rafiniranju rudarstva, tehnologijama čiste mobilnosti, energiji vetra... Kina može da proizvodi u veoma velikim razmerama i stoga može da postigne ekonomiju obima koju mi ne postižemo imati. Ako ne reagujemo, rizik je dvostruk: da napravimo tranziciju uz gubitak posla i da budemo veoma ranjivi na najmanji geopolitički ili geoekonomski šok. Upravo smo tu u Evropi i zato treba da oživimo našu industrijsku politiku. Hoće li predlozi na stolu biti dovoljni? Ili je prekasno? Ovo su pitanja koja su u pitanju!

Slušajte našu celu epizodu na našoj veb stranici i na svakoj platformi. I pretplatite se da ništa ne propustite!

Autori i stručnjaci